Sunce je bilo visoko, more mirno, zrak topao, dok je povjetarac hladio lica vojnika naslonjenih na ogradu i igrao se perjem na njihovim uglancanim kacigama. Dvije rimske trireme (ratni brod), negdje u Sredozemnom moru, patrolirale su tražeći kartaške brodove koje će potopiti u morske dubine nakon što prenesu plijen iz njihovih skladišta na svoju palubu.

     Kapetan Marcus Aurelius uživao je u lijepom danu, profesionalno osluškujući ritam bubnja, kojim je njegov “drumus” podsjećao robove da ih čeka još jedan zaveslaj prije sljedećeg, pa tako još nekoliko milijuna puta dok od iscrpljenosti ne skončaju u lancima i završe kao hrana ribama. Uspoređivao je ritam bubnja s ritmom zaveslaja i nezadovoljno otkrio da postoji odstupanje u zaveslajima, a time i stalni zaostatak u brzini. 

     Posada trireme, krivac za sve nedostatke na brodu, često je bila svjedokom izljeva bijesa kapetana Marcusa, koji nije propuštao kazniti nekog od posade zbog manjeg propusta u izvršenju naredbi. Ljudi su bili nezadovoljni ponašanjem i zahtjevima svojeg kapetana, a strah od flagruma (rimski bič) bio je jedina motivacija koja bi ih natjerala da dobiveni zadatak kako-tako izvrše.

 

Položaj robova na brodu

     A tek robovi… Robovi su za kapetana Marcusa bili potrošna roba i često se smijao svojem kolegi, kapetanu parne trireme, koja je plovila tridesetak metara uz lijevi bok njegova  broda, da previše hrane i vode troši na nešto što se može jeftino kupiti u svakoj luci ili zarobiti brzim napadom. Njegov kolega, kapetan Petrus Radosus, brinuo je o zdravlju i kondiciji svoje posade i svojih robova.

Petrusu je njegova posada bila najbolja na svijetu i nije štedio na njihovoj opremljenosti, treningu i pohvalama kad god je bio u prilici, jer je znao da samo zadovoljna i uvježbana posada može pobijediti neprijatelja.

     Za Petrusa, robovi u potpalublju bili su presudni za pokretljivost broda, kojom se bitka dobivala ili gubila. Petrus je robove hranio obilnije nego drugi kapetani, davao im redovite obroke vode, a tijekom hladnih noći dobili bi i pokrivače. Štoviše, dvojici robova, koji su svojim ponašanjem poticali i tijekom bitaka bodrili druge, poklonio je slobodu, što je još više motiviralo druge veslače da pokušaju svojim rezultatima postići isto.

     Za Marcusa, naprotiv, oni su bili samo roba koja smrdi i brzo se troši, pa je glupost gubiti vrijeme razmišljajući jesu li gladni, žedni ili im je hladno. Položeni u tri reda, na svakoj triremi oko 200 veslača  veslalo bi uz povremene odmore i nešto sna. Marcus ih je održavao na životu samo da bi služili brodu i njegovim zapovijedima.

     Posljednjih desetak dana njegovi su robovi pokazivali znakove neposlušnosti, koje je njegov gonič robova uspješno rješavao prekovremenom uporabom biča. Ipak, Marcus je nakanio jednog roba pred svima objesiti i baciti u more, tek toliko da ostale dodatno demotivira na pobunu i motivira na poslušnost i brže veslanje.

 

Pobuna robova umjesto napada

     Upravo se spremao nešto dobaciti dekurionu (zapovjednik vojne formacije), kada je izviđač s vrha jarbola doviknuo: “Vidim četiri broda. Dva trgovačka i dva ratna.” Marcus je viknuo: “Vidiš li kakve oznake?” Stražar se bolje zagleda i poviče: “Kartaški su. Plove u zavjetrini u smjeru jug-jugozapad.”

     Odlično, pomisli Marcus, vojni brodovi poslužit će za vježbu mojim i Petrusovim vojnicima, a trgovačka roba bit će bogat plijen. Okrene se prema svomu pomoćniku i poviče: “Signaliziraj kapetanu Radosusu da krećemo u napad. Neka drumus ubrza ritam kako bismo ih iznenadili. Vojnici, pripremite koplja i mačeve, čeka nas pobjeda i slava!”

     Kapetan Marcus nije ni sanjao da u potpalublju ima gomilu iscrpljenih robova spremnih i na smrt, samo da se oslobode života (ako se može tako nazvati). Rob po imenu Plinius pokušao je nagovoriti ostale na pobunu, no lanci su bili prečvrsti, a ljudi preslabi za išta osim za očajnički pokušaj da sudarom trireme u neki drugi brod dobiju na vremenu i skoče u more, pa što im sudbina da. Čuvši naredbe koje su ukazivale da kreću u napad, Plinius je sudrugovima poslao znak: “Ovo je trenutak.”

     Drumus je ubrzao ritam na borbenu brzinu, da bi ga opet povećao na brzinu za probijanje. Slabiji veslači su s teškim uzdahom padali na klupe, ne reagirajući na udarce teškim  bičem i umirući u grčevima. Oni nešto jači već su bili na rubu snaga, ali su ustrajali u svojoj namjeri da okončaju agoniju. U zadnji tren Plinius je dao očekivani znak i veslači s desne strane podigli su vesla mijenjajući tako smjer broda. 

     Osmijeh na licu kapetana Marcusa smrznuo se onog trena kad je shvatio da brod ne ide smjerom koji je odredio, nego da ga veslači “gone” u sudar s protivničkim ratnim brodom. Premda je dotrčao pod palubu i naredio brzo bičevanje neposlušnih robova, ništa nije pomagalo. Ljudi su više mislili kako da brod usmjere u propast i spase se, ako je to moguće, prije nego što dođe do sudara. Njegova trirema naletjela je na protivničku velikom brzinom, izazivajući veliku štetu i kaos na palubi, dok su ljudi nestajali u utrobi raspolovljenog broda koji je počeo tonuti. 

Za pobjedu je zaslužna posada

     Za to vrijeme, brod kapetana Petrusa usklađenim je ritmom veslanja izbjegao tonući brod. Kapetan je procijenio da će se preživjeli uspjeti zadržati na površini mirnog mora pa je  brzim naletom i naskakivanjem vojnika zauzeo drugi vojni, a onda i oba trgovačka broda.

     Kada su desetak minuta poslije iz mora izvukli kapetana Marcusa, on je bijesan skakao po palubi, čupao kosu, vikao i pjenio se, no ništa nije pomagalo. Izgubio je brod i veći dio  posade, pa je znao što ga čeka na prijavku kod zapovjednika u luci. Za sve su bili krivi drugi, bogovi mu nisu bili skloni, a sve je moglo drukčije završiti da je samo malo pozornosti posvetio ljudima koji su veslali, borili se i umirali za njega i njegove naredbe.

     Kapetan Petrus je, pak, osvojio dva trgovačka broda, prenio njihovo blago na svoj brod, zarobivši pritom preživjele kartaške vojnike i, da bi slava bila veća, njihove kapetane. Pobjeda je pripala njemu, no bez podrške posade nikada je ne bi ostvario. Znao je da je za pobjedu najzaslužnija njegova posada i zato su u luku plovili najmanjom brzinom i bez pucketanja biča. Sutra je novi dan i trebala mu je posada puna snage, motivirana za nove pobjede. 

 

Ljudske potrebe

     Povijest čovječanstva povijest je grupnog djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno da im bude toplije za hladnih noći, pa se čak i Defoe smilovao Robinsonu, pridodavši mu Petka negdje na polovici knjige jer je bilo očito da najpoznatiji brodolomac na svijetu ipak ne može sve sam.
Ljudi imaju osnovne i druge potrebe. Hrana i sigurnost (zaklon) su prve dvije. Zato vam treba netko tko uzgaja hranu i netko tko gradi kuće. Za oboje su trebali vremena, a budući da je  vrijeme čovjekova najdragocjenija imovina, morali su im ga nadoknaditi. Ljudima je potreban i prijevoz. Kupujući automobil plaćate radnike za vrijeme utrošeno za nacrte, probe, proizvodnju svih dijelova i sklapanje. Konačno, plaćate i rudare za vrijeme potrebno za iskapanje željezne rude i boksita. Taj je dio jednostavan i lako razumljiv. Govorimo o razmjeni i grupnom djelovanju.

 

Mogućnost izbora

     Složenost počinje s mogućnosti izbora. Danas za svaku vrstu hrane možete naći šaroliku ponudu na policama trgovina, zbog velike potražnje za stanovima broj građevinskih tvrtki  raste, a možete voziti i više tipova automobila. Svaki dobavljač proizvoda i usluga koje koristite ima mogućnost nabaviti sve potrebno iz niza različitih izvora, a budući da je i dalje vrijeme toliko dragocjeno, onaj koji svoje vrijeme najučinkovitije troši dobiva i dodatnu nagradu. To nazivamo konkurencijom, a u biti je to natjecanje svakoga protiv svih.

Svaki se posao, a u određenom smislu i svaki pojedinac, natječe s drugima. Svi smo proizvođači. Svi smo i potrošači. Svatko proizvodi nešto što upotrebljava netko drugi. Svi biramo iz beskrajnog popisa ponude.

     Istinska složenost potječe iz svih mogućih međudjelovanja. S tolikim brojem ljudi u igri, sve može nalikovati gomili (ili skupu gomila) u kojoj svatko komunicira sa svakim. Kako  izabrati one prave suradnike, koji nude upravo ono što vam treba, po cijeni koju prihvaćate i s posljedicama koje vam donose zadovoljstvo? Kako ih okupiti u grupu koja njihove i vaše kvalitete spaja u cjelinu koja osjetno nadmašuje pojedinačne doprinose? Kako dugoročno uspješno voditi takvu grupu i razvijati je? Govore li vam što pojmovi management i manager?

 

Definicija managementa

     Management je riječ koja svoje korijene vuče iz engleske riječi to manage, što znači upravljati, pa je shodno tome manager netko tko nekim ili nečim upravlja.

     Management možemo definirati kao proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojemu pojedinci, radeći u grupama, efikasno ostvaruju odabrane ciljeve. Otkad su se ljudi počeli  okupljati u grupe, da bi postigli ciljeve koje ne mogu postići kao pojedinci, jedan od njih bio je određen (izabran ili nametnut) da osigura izvršenje ciljeva grupe odabirom članova grupe, organizacijom i koordinacijom njihova rada, planiranjem budućih događaja, vođenjem njihova izvršenja i kontrolom aktivnosti članova grupe.

     Postoje brojna shvaćanja managementa pa bi se moglo reći koliko je proučavatelja managementa, toliko je i definicija. U najosnovnijim crtama možemo reći da brojni autori management određuju kao termin koji obuhvaća planiranje, organizaciju, upravljanje i kontrolu, a managera kao osobu koja to provodi. U svim tim djelatnostima važni su odlučivanje, motiviranje i komuniciranje kojim manageri povezuju članove grupe u jedan posobeni poslovni i društveni sustav.

Zadaće managera najčešće su ograničene na aktivnosti unutar grupe koju vode, s ciljem oblikovanja unutarnjeg okruženja. Dobri manageri znaju da ne mogu dobro provoditi svoje zadaće bez razumijevanja mnogih elemenata vanjskog okruženja: ekonomskih, tehnoloških, društvenih, političkih i etičkih, koji utječu na područje njihova djelovanja. Razumijevanje vanjskih čimbenika pomaže i pri razumijevanju njihovih utjecaja na unutrašnju organizaciju, a time i na uspjeh vođenja ljudi u grupi (organizaciji).

     Konačno, možemo reći da je management proces obavljanja posla pomoću članova grupe, a radi ostvarenja ciljeva grupe u određenom okruženju i uz učinkovito korištenje (najčešće) ograničenih resursa.

     Management je interdisciplinarno područje koje ulazi u znanstvenu oblast organizacije i managementa, komunikacija, ekonomije, informatike, pedagogije, sociologije i psihologije.  Model koji daje najbolje rezultate zasniva se na dobroj komunikaciji i stimulativnom odnosu članova grupe. Kvalitetnog managementa nema bez jasne i dobre komunikacije.

 

Tvrtke i management

     Kada govorimo o tvrtkama, management predstavlja izvršnu funkciju upravljanja djelovanjem grupe koju obavljaju manageri. Ciljeve i strategiju utvrđuju vlasnici, a manageri odluke vlasnika pretvaraju u operativne odluke za izvođenje izvršnih poslova i zadataka. U malim tvrtkama manageri obavljaju sve tri funkcije: stratešku, izvršnu i nadzornu.

      Sustav managementa uspostavlja se prema ciljevima i postojećoj organizacijskoj strukturi društva, a zasniva se na hijerarhijskom sustavu i rukovodećim procesima koji djeluju u fazama u skladu s izvršenjem zadataka.

     U skladu sa strategijom i organizacijskom politikom društva oblikuju se odnosi moći kojom raspolažu manageri kako bi ostvarili predviđene ciljeve, u suradnji sa zaposlenim djelatnicima.

     Svaka tvrtka ima uspostavljen sustav managementa s osnovnim kategorijama: 

1. Autoritet : predstavlja organizacijsku moć potrebnu za funkciju managementa. Pomoću autoriteta podređeni se usmjeravaju za izvršenje predviđenih radnih zadataka. Razlikujemo formalni i osobni autoritet. Formalni autoritet određuje se prema položaju u organizacijskoj strukturi i on se može delegirati u obliku ovlaštenja podređenima. Osobni autoritet ovisi o karakteristikama osobe managera i on se ne može delegirati na podređene.
2. Odgovornost managera: predstavlja osnovu sustava managementa. Odgovornost je obveza izvršenja zadatka. Pravilo kojeg se potrebno pridržavati kod određivanja odgovornosti  jest da svatko odgovara samo jednom manageru i da postoji samo pojedinačna odgovornost. Manageri djelatnicima na jasan način određuju zadatke, ukazuju što je dobro, a što loše izvršen zadatak te nagrađuju radnike za dobro izvršavanje zadataka.

3. Hijerarhija: predstavlja odnose između organizacijskih cjelina i odnose između svih zaposlenih osoba u društvu. Hijerarhija managementa kod većine organizacija podsjeća na piramidu, gdje je najveća moć i odgovornost koncentrirana na vrhu.

4. Delegiranje: predstavlja prenošenje autoriteta i odgovornosti na podređene s ciljem izvršenje postavljenih zadataka.

I kada sve ide po planu i kada nastupe teška vremena za tvrtke, manageri su najvažniji. Od njih se očekuju odluke i upute kako ih provesti. Manageri članovima grupe moraju biti intelektualni i emocionalni oslonac. Tu nema blefiranja i najvažnije je da ljudi u managerima prepoznaju vjeru, strast, kredibilitet, i iznad svega, autentičnost.

 

dr. sc. Saša Petar
 poslovni savjetnik - ožujak 2007.