Manageri se međusobno razlikuju po osobnim vještinama. Primjerice, sposobnosti uživljavanja, uvjeravanja i sposobnost ostavljanja dobrog dojma u samom su vrhu popisa traženih vještina. Moć svladavanja važnija je od inteligencije, iskrenost i jasnoća riječi pridonijet će razumljivosti poruke koju prenosi djelatnicima koje vodi, a kontrola misli, osjećaja i postupaka pomoći će u situacijama pri kojima se mora donijeti odluka koja neće zadovoljiti sve na koje se odnosi.

     Najvažniji zadatak managera jest da razviju zdravi odnos sa svojim zaposlenima - osjećaj da on i djelatnici dijele istu sudbinu. U takvim organizacijama manageri ne smatraju članove grupe potrošnim alatom. Svaki je zaposleni suradnik u poslu, a ne samo netko tko je tu da bi omogućio zaradu.

     Istraživanja u SAD-u i Europi pokazala su da kupci širom svijeta imaju slične zahtjeve. Naime, 75% kupaca (!) odluke o kupnji donosi na osnovi zadovoljstva prodavačevim osobinama koje im odgovaraju izgledom, ponašanjem, stavom  - te na osnovi prodavačeva znanja o poslu koji radi i proizvodu (ili usluzi) koju nudi. Dakle, da bi manager “prodao sebe” članovima grupe mora zadovoljiti i njihova očekivanja. Tako uspješan manager pokazuje fleksibilnost, osjećaj za važnost članova grupe, otvorenost za stalno učenje i drukčije mišljenje (pristup “Što mogu učiniti za vas?”), smireno ublažava stres i konfuzne trenutke sukoba unutar grupe, a uvijek je timski igrač i partner.

     Takvi manageri svjesni su da uspjeh grupe ovisi o kvaliteti ljudi koje vode. Penju se po organizacijskim ljestvicama prilagođavajući se kolegama, a kada se popnu na vrh, upravljaju konsenzusom umjesto zapovijedanjem. Shvaćaju da je umijeće vođenja omogućiti ostvarenje ciljeva i volje grupe, a ne elektrificirati organizaciju svojom karizmom.

Autoritet bez buke

     Management u poslu ne znači diktatorstvo. Organizacija nikada ne uspijeva ako sve ideje i razmišljanja prepusti managerima. Manager mora znati, prihvatiti i koristiti  činjenicu da uz svaki par zaposlenih (i plaćenih) ruku besplatno dobiva i jednu glavu, koja je sposobna razmišljati i stalno poboljšavati rezultate. Svi u organizaciji mogu pridonijeti napretku pa i ljudi koji obavljaju najjednostavnije poslove, jer tko može bolje govoriti o izvedbi posla od ljudi koji ga obavljaju?

     Poticanje zaposlenih omogućuje stvaranje i održavanje filozofije organizacije. Tako se ideali organizacije ne mijenjaju sa svakim novim managerom koji poželi započeti pisanje povijesti organizacije od trenutka svojega dolaska. Manager može otići, ali prepoznatljiva kreativna filozofija organizacije mora ostati. 

Stil i/ili rezultat?

     Česte su polemike o različitosti vođenja uspješnih poduzeća i pritom se uvijek koriste primjeri različitih pristupa, koji ponekad proizlaze i iz različitosti društava u kojima nastaju. Stara kineska poslovica kaže: “Nije važno koje je boje mačka, važno je da lovi miševe.” U našem slučaju to znači da nema unaprijed zadanih optimalnih preduvjeta koji mogu osigurati uspješnu poslovnu odluku u svakoj situaciji. Jedino što se računa jest poslovni rezultat na kraju godine. Upravo stoga osoba koja “kroji” sudbinu svojega poduzeća mora tražiti rješenja u sebi i svojim vrijednostima, te neprestano učiti i poboljšavati se. 

     Kako bi grupa bila dobro usklađena, nužna je procjena vrijednosti vještina koje mora obaviti više neutralnih osoba. Članovi grupe u pravilu su prisiljeni raditi zajedno.  Ipak, pojedinci još uvijek misle da ne moraju komunicirati jedni s drugima kako bi izvršili svoju zadaću, no da bi se dostigao zajednički cilj nije dovoljno da svatko odradi samo svoj zadatak, odnosno ispuni samo svoj cilj. Potreban je grupni rad, tijekom kojeg pojedinci unutar grupe moraju komunicirati, pa svi članovi grupe trebaju poznavati barem osnove komunikacijskih vještina. Naravno, za managera je poznavanje komunikacijskih vještina jedan od osnovnih preduvjeta da bi njihova razmišljanja mogao uskladiti sa svojima.

     Zato je dobro znati da za uspješno vođenje članova grupe postoji sedam osnovnih pravila:

     Manageri se međusobno razlikuju po osobnim vještinama, znači ne samo po kvocijentu inteligencije nego i po kvocijentu emocionalne inteligencije, o kojoj ovisi snaga prepoznavanja odlika pojedinca i definiranja odnosa prema suradnicima. Tako su sposobnosti uživljavanja (empatije), uvjeravanja i ostavljanja dobrog dojma na članove grupe u samom vrhu popisa managerskih vještina koje članovi grupe najviše odobravaju i prihvaćaju.

Zdrav razum

     Kako vas služi zdrav razum? Einstein¹ je definirao zdrav razum kao zbroj predrasuda koje su ljudi naučili do svoje osamnaeste godine, dok je Victor Hugo² tvrdio da je zdrav razum stečen uprkos, a ne zahvaljujući obrazovanju. Zdrav razum, po definiciji, trebao bi biti na svijetu najraširenija kvaliteta pojedinca. Skoro svatko vjeruje da je u dobroj mjeri obdaren zdravim razumom. Pretpostavlja se da mnoge managere služi zdrav razum, ali što zapravo znači zdrav razum u poslovnom svijetu?

     Predmet “upravljanje poduzećem” često ima nizak status u poslovnim školama, djelomično stoga što “tvrdi ljudi brojaka”, tj. manageri, odlučni da poduzeće i  ljude u njemu promatraju samo kao skup brojaka koje pokazuju pozitivan ili negativan rezultat, preziru “mekoću” znanja o organizacijskom ponašanju poduzeća. Učenje upravljanja poduzećem smatraju beznačajnom, skupom i besmislenom vježbom u opisivanju ili dokazivanju nečega što je zdravom razumu tako poznato i lako se izražava brojkama.

     Kada manageri nastoje specificirati osnovne osobine nadležnih osoba u poduzeću, mnogi u popis uključuju i zdrav razum, unatoč činjenici da je zdrav razum nemoguće odrediti, izmjeriti, razlikovati ili argumentirati. Prvo, zdrav razum često je sam po sebi suprotan. Poruka rečenice koju možete prihvatiti “Po jutru se dan poznaje” razlikuje se od isto tako prihvatljive poruke “Prvi mačići se u vodu bacaju”. Rečenica prepuna zdravog razuma “Daleko od očiju, daleko od srca” razlikuje se od isto tako zdravorazumske rečenice “Odsutnost činida ljubav raste u srcu”. Premda je moguće da su tvrdnje točne pod određenim uvjetima, zdrav razum ne kaže nam koji su to uvjeti.

     Drugo, ako je upravljanje poduzećem nešto što se samo po sebi podrazumijeva, zašto onda nalazimo bezbroj primjera loše vođenih poduzeća čiji manageri nisu učinili  ništa protivno zdravu razumu. Ako su pretpostavke uspješnog upravljanja grupom zasnovane na zdravu razumu, zašto dolazi do brojnih neslaganja prilikom rješavanja problema, ispunjenja zadatka i postizanja ciljeva?  Možda vas ipak služi zdrav razum? 
Testirajte sami sebe. Jesu li sljedeće tvrdnje točne ili netočne? Provjerite jesu li vaši odgovori točni i vidjet ćete kako “stojite” sa zdravim razumom:

     Točni odgovori su: 1-5 netočno, 6-10 točno, 11-17 netočno, 18-19 točno i 20 netočno. 
Svaki točan odgovor nosi jedan bod. Ako imate pet bodova i manje, razmislite o ranijem umirovljenju. Rezultat 6-12 bodova  može vas natjerati da upišete školovanje ili barem seminar u poslovnoj školi. Rezultat 13-15 bodova prosječno je do bar. Od 16 bodova pa naviše - imate najnedostižniju od svih kvaliteta: zdrav razum managera!

     Zdrav razum može biti poželjna stvar u svijetu managera, ali ipak oprez! Ne zavaravajte se da svi tako misle.

1 Albert Einstein (1879.-1955.), poznati fizičar, autor teorije relativnosti (1916.)
2 Victor Marie Hugo (1802.-1885.), francuski pjesnik, romanopisac, dramatičar i humanist

dr. sc. Saša Petar
  poslovni savjetnik - listopad 2006.